Dalmatinski komitet za ljudska prava Trumbučac 19, 21000 Split, Hrvatska Tel/fax: +385 021 523 460 E-mail:dkst@zamir.net DALMATINSKI KOMITET ZA LJUDSKA PRAVA (DK) je nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija formirana krajem 1993.g. u Splitu. Komitet se bavi u prvom redu pravnom problematikom, odnosno rekonstrukcijom statusnih prava svojih stranaka, u uvjerenju da je to ujedno doprinos reafirmaciji prava i pravičnosti općenito. Registriran za djelovanje širom Hrvatske, odbor uglavnom djeluje u Splitu i okolnim gradićima. Usprkos činjenici da ima suradnike u pojedinim primorskim gradovima, do danas tamo nije stvorena "kritična masa" aktivista, koji bi bili spremni otvoreno početi raditi za Organizaciju, odnosno dozvoliti da ih se predstavi javnosti makar kao suradnike. Zbog prirode svoga posla, oni su Komitetu tek spremni uputiti određeni broj stranaka iz tih gradova. Glavne kategorije kršenja ljudskih prava kojima se Organizacija bavila bila su kršenja ljudskih prava pripadnika, u Hrvatskoj satanizirane manjine. Od svog se nastanka - dakle već pet godina - Dalmatinski komitet bavio nezakonitim, etnički motiviranim otkazima s posla, te slučajevima (noćnih) miniranja kuća, vikendica i poslovnih prostora (nehrvata). Na ovaj ili onaj način uspijevao je ponešto uraditi i za starosjedioce nehrvate, koje je Hrvatska odbijala priznati za državljane, izguravajući ih tako van zakona (problem "domovnica"). Komitet se bavio i specifičnim lokalnim problemom: ovdašnja je HPT hiljadama splitskih, isključivo nehrvatskih porodica isključila telefone na godinu do dvije, pravdajući se u medijima da se radi o "tehničkim problemima". Posebno je Komitet bio zainteresiran (a na nešto drugačiji način je i danas) za otmice nehrvata od strane Vojne policije, torture nad njima i ubojstva (posebno u sjedištu Vojne policije "Lora" u Splitu). Najviše od svega, međutim, bavila se Organizacija nezakonitim izbacivanjima iz stanova nehrvatskih porodica od strane vojnika, u hrvatskim gradovima. Kroz medijsku promociju i svojevrsnu internacionalizaciju problema, Organizacija je dala značajan doprinos zaustavljanju te vrste nasilja soldateske. itd Kod pojedinih navedenih vrsta kršenja prava, DK je nalazio advokate koji su besplatno pomagali, a ponekad i zastupali stranke, koje 95 do 98 posto drugih advokata nije bilo spremno zastupati ni pod kojim uvjetima. Koristeći metode Amnesty Internationala (u malome) DK je potakao i usmjerio prema ministarstvu telekomunikacija i veza faks i telefonski presing, u jeku kojega je komisija Pošte, iz Zagreba došla u Split i - uključila isključene telefone onima, kojima to do tog časa - na neki drugi način - nije bilo pošlo za rukom. Kao i većina sličnih organizacija, velik dio posla u Komitetu bio je napisati stotine, ako ne i koju hiljadu, najrazličitijih pisama i drugih dokumenate za svoje stranke. DK dosta polaže na to da redovito nagovara i ohrabruje stranke da svoje slučajeve iznesu u novine. Rezultat toga su deseci objavljenih članaka. Prema našim očekivanjima, to nikada nije štetilo, ali je zato znalo i presudno koristiti našim strankama. I kao najaktuelnije, predstavnici DK-a već neko vrijeme sistematski prisustvuju parnicama kao i pokušajima legalnih deložacija uzurpatora stanova i imovine u njima - hrvatskih vojnika. Ta aktivnost samo je uvodna metoda projekta "Povratak deložiranih u stanove", čija je srž međutim, produkcija, prevođenje i široka distribucija štampanih materijala, koji će opisati način, mehanizme i ciljeve hiljada tih provala u stanove nehrvatskih porodica tokom godina 1993. i 1994., u hrvatskim gradovima daleko od linija fronta. Namjera je ljudi uključenih u Projekt da se medijskim presingom "gurnu nosevi javnosti i režima u problem, koji je ovaj potonji gurnuo pod tepih". Razrađen je u tu svrhu plan da stotine novinskih kartica bude objavljeno o ovome u medijima, već u prve dvije godine trajanja projekta. Tonči Majić, predsjednik DK-a Split, rujan 1998. Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava Center for Direct Protection of Human Rights 1998