IZJAVA ZA JAVNOST KOORDINACIJE ORGANIZACIJA ZA ZAŠTITU I PROMOCIJU LJUDSKIH PRAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ POVODOM 16.6. MEĐUNARODNOG DANA IZBJEGLICA

Koordinacija organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava u Republici Hrvatskoj, koja okuplja 18 nevladinih organizacija koje rade na zaštiti i promociji ljudskih prava diljem Hrvatske, povodom 16.6. Međunarodnog dana izbjeglica želi javnost u Hrvatskoj upoznati sa svojim stavovima i razmišljanjima o tome što bi cjeloviti "Program povratka i zbrinjavanja izbjeglica i prognanika" trebao sadržavati da bi bio garancija da će 1998. g. i slijedeće biti godine povratka.

Nerazumno bi bilo tvrditi, zbog karaktera izbjegličke krize na području bivše Jugoslavije, zbog problema "spojenih posuda", kao i zbog materijalnih ograničenja Republike Hrvatske, da je moguće u kratkom vremenu osigurati masovni povratak i kasnije samoodrživost tog povratka. To nikad nije tražila ni međunarodna zajednica ni nevladine udruge za ljudska prava.

Nevladine udruge za ljudska prava uključene u Koordinaciju organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava u RH, međutim, traže:

  • da se poštuje, međunarodnim dokumentima utvrđeno, pravo svih koji to žele na povratak svojim domovima, bez obzira na etničku, vjersku ili neku drugu pripadnost i bez obzira na kojem su se teritoriju nalazili za vrijeme rata;

  • pravo na povratak ne smije biti ničim uvjetovano (pitanje eventualne krivične odgovornosti je drugo pitanje koje s pravom na povratak nije u uzročno-posljedičnoj vezi);

  • pravo na povratak je pojedinačno pravo svakog pojedinog prognanika/ce ili izbjeglice; jednako je tako pravo svakog pojedinca/ke udružiti se s drugim pojedinicima/kama ne bi li si olakšali povratak; govoriti o "masovnom povratku" znači zaboraviti da masu čine pojedinci/ke od kojih svatko nesporno ima pojedinačno pravo na povratak;

  • samo Hrvatski državni sabor - kao zakonodavno tijelo - može riješiti cjelinu problema povratka na jedini valjani način - zakonima (ne "uredbama" i "naputcima"); Zakoni moraju biti u skladu s hrvatskim Ustavom i obvezama preuzetim potpisivanjem i ratificiranjem međunarodnih konvencija.

    Samo oni koji su spremni priznati svakom pojedincu/ki njegovo/njeno pravo na povratak i odlučni su pomoći mu/joj u tome biti će u mogućnosti izraditi "vjerodostojan koncept povratka izbjeglica i prognanika u sve dijelove Hrvatske".

    Imaju li hrvatska Vlada i Hrvatski državni sabor te kvalitete?

    Svjedoci smo da se u hrvatskoj javnosti, djelovanjem državnih medija, potiče stalni otpor povratku izbjeglica, plašeći je posljedicama za njihovu sigurnost i standard, do kojih bi taj povratak doveo, čime se nastoji dobiti opća podrška politici povratka kakvu brani hrvatska vlast.

    Hrvatska Vlada donijela je u listopadu 1997. g. (prije gotovo sedam mjeseci) Program o uspostavi povjerenja, ubrzanom povratku i normalizaciji života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske. Ciljevi tog Programa, između ostalih, bili su: stvaranje opće klime tolerancije i sigurnosti, ostvarivanje ravnopravnosti svih građana pred tijelima državne uprave, što brži, sigurniji i organiziraniji povratak hrvatskih građana u područja Republike Hrvatske iz kojih su prognani ili izbjegli i stvaranje političkog okvira za provedbu važećih pravnih normi. Sedam meseci nakon donošenja Programa, kome tada nismo imali što prigovoriti, niti na jednom od navedenih područja po našem mišljenju, situacija se ne odvija brzinom i širinom kojom bi to objektivno bilo moguće. Naprotiv, svakodnevno smo svjedoci kako se veliki medijski prostor daje nastupima pojedinaca, koji potiču međunacionalnu netrpeljivost.

    Mi tražimo promjene Vladine "politike povratka" iz neiskrene i nevjerodostojne u vjerodostojnu i obećavajuću, u smislu da pruža nadu svim prognanicima i izbjeglicama da će se, ako to uistinu žele, moći vratiti u svoj dom.

    U tom smislu očekujemo da će se "Program povratka i zbrinjavanja izbjeglica i prognanika", koji se treba donijeti u slijedeća četiri dana, temeljiti na slijedećim načelima:

  • pravo na povratak se ne može i ne smije ničim uvjetovati već je ono individualno pravo svakog građanina/ke, bez diskriminacije;

  • svim vlasnicima osigurava se pravo vlasništva, u svim njegovim elementima (pravo uporabe, posjedovanja, i raspolaganja), bez obzira gdje se nalaze (na teritoriju RH, u SRJ, Bih ili u trećim zemljama); građani kao pojedinci ne mogu biti "taoci" radi eventualnih dugova svojih država;

  • stečena prava građana moraju se priznati svim osobama koje su ih uslijed ratnih događanja izgubila (pravo na mirovinu, stanarsko pravo, omogućiti ponavljanje postupka u slučajevima otkaza stanarskog prava).

    U tom smislu potrebno je da Programom povratka … bude predviđeno, odnosno, da se odmah ukinu sljedeći zakoni koji su, kad su donošeni, po našem mišljenju, barem dijelom i donijeti zato da bi otežali povratak i omogućili priznavanje nezakonitog stanja stvorenog nasiljem i ratom:

  • Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, u cijelosti i bez odlaganja (to traži i Pučki pravobranitelj u svojem izvještaju za 1997.); također, Zakonom o prestanku važenja zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom neizostavno mora biti utvrđen i način na koji će se sanirati negativne posljedice koje su nastale u tri godine primjene Zakona;

  • Zakon o najmu stanova na oslobođenom teritoriju; Također, zakonom riješiti nastale posljedice primjene zakona;

  • tražimo da se bez odlaganja ukine članak 14. st. 2 Zakona o statusu prognanika i izbjeglica (to traži i Pučki pravobranitelj u svojem izvještaju za 1997.);

  • tražimo da se istovremeno donesu izmjene i dopune Zakona o područjima posebne državne skrbi, ukidanjem članaka 8., 9. i 10.

    Sve navedene zakone ili pojedine članke potrebno je ukinuti, ne samo zbog toga što onemogućavaju povratak već i zbog toga što su bjelodano u suprotnosti s hrvatskim Ustavom.

  • tražimo da Hrvatski državni sabor hitno donese zakon kojim će regulirati naknadu štete uslijed terorističkih djelovanja (što je obećano još u vrijeme ukidanja članka 180. Zakona o obveznim odnosima), odnosno, da se oštećenim vlasnicima isplati šteta za imovinu koja je uništena uslijed terorističkih djelovanja na područjima na kojima nije bilo ratnih djelovanja, a bila je osigurana kod hrvatskih osiguravajućih društava (štetu trebaju isplatiti osiguravatelji):
  • tražimo da se u praksi ravnopravno, bez diskriminacije, počnu primjenjivati Zakon o obnovi, Zakon o područjima od posebne državne skrbi, Zakon o oprostu, zakon o državljanstvu, (koji treba mijenjati u prijelaznim i završnim odredbama) te druge odluke na koje se obvezala RH.
  • tražimo da saborski Odbor za ljudska prava … pozove na odgovornost g. Miroslava Kiša, predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih i etničkih zajednica ili manjina - zbog neprihvatljivih izjava koje je dao povodom Izvještaja pučkog pravobranitelja za 1997. te na taj način ne samo da nije pridonio pomirenju, što bi trebala biti službena politika i Hrvatskog državnog sabora čiji je i on zastupnik, već širi etničku netrpeljivost.

    Povratak svih ljudi svojim kućama i stanovima (mada to nama koji smo sve ovo vrijeme bili u svojim kućama i stanovima možda i ne izgleda uvijek tako) za građane Hrvatske (kao i za građane svih susjednih država) od tolikog je vitalnog interesa, da predlažemo utvrđivanje odgovornosti i sankcioniranje svih osoba zaduženih za provođenje zakona, koje zakone ne provode, pogrešno provode ili zloupotrebljavaju na način kojim se spriječava il otežava povratak prognanika i izbjeglica.

    Članice Koordinacije organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava u RH:

    Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava, Zagreb
    Centar za građanske inicijative, Poreč
    Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
    Centar za mir, pravne savjete i psiho-socijalnu pomoć, Vukovar
    Centralni biro za izbjeglice, ljudska prava i prava nacionalnih zajednica ili manjina SDF-a
    Dalmatinski komitet za ljudska prava, Split
    Dalmatinski odbor solidarnosti, Split
    Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
    Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e., Zagreb
    Komitet za ljudska prava, Karlovac
    Mirotvorni pokret "Suncokret", Rijeka
    Odbor za ljudska prava pri Zajednici Srba, Rijeka
    Udruženje za mir i ljudska prava "Baranja", Darda
    Udruženje za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda "Homo", Pula
    Ženska grupa Lošinj, Mali Lošinj


    Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava
    Center for Direct Protection of Human Rights
    1998