Valjanost neke vlasti i nekog društva vidljiva je u prvom redu po odnosu prema onima koji su "drugačiji" od ostalih - prema manjinama. Ne samo prema rasnim i etničkim manjinama, nego prema svima koji se drugačije ponašaju ili misle, ili pak imaju drugačije potrebe nego većina. Hrvatska vlast i hrvatsko društvo u posljednjih deset godina pali su na tom ispitu.

Žrtve maltretiranja ili nasilja - bilo državnog, bilo individualnog, ali toleriranog i nesankcioniranog - bile su i jesu gotovo sve manjine, po kojem god ih ključu definirali. Velik broj naših sugrađana izvrgnut je diskriminaciji, prijetnjama i nasilju samo zato što nisu hrvatske nacionalnosti. Naši privremeni ili stalni sugrađani drugih rasa izloženi su na ulicama nasilju grupa skinheadsa. Najvećoj, ali najmanje utjecajnoj manjini - umirovljenicima - sustavno se otkida od usta kašnjenjem mirovina i neprovo|enjem odluke Ustavnog suda. Tjelesnim invalidima iz godine u godinu se ukida prava i smanjuje razina nužne pomoći.

Glavni je krivac, ali ne i jedini, aktualna vlast. Vlast otvoreno zagovara etnički ekskluzivizam, tolerira rasističke ispade i nasilje, ne trudi se provoditi zakone koji bi svim manjinama dali kakvu-takvu zaštitu.

Drugi smo krivac mi sami - hrvatski građani. Kroz dugih deset godina većina nas gledala je zbivanja oko sebe s jednom mišlju - valjda tako mora biti. I - proći će to. I - mora da je susjed taj-i-taj nešto skrivio, čim mu se ovako nešto dešava. Šutjeli smo na nasilje, šutjeli smo na ispade mržnje izrečene od najviđenijih ljudi u Hrvatskoj, gledali kako mržnja sa vrha ohrabruje i potiče na zlo i one dolje. Zakazala je elementarna građanska solidarnost.

Deveti studeni, dan kada su pred više od šezdeset godina nacistički razbijači krenuli u ostvarenje projekta koji će dobiti ime "konačnog rješenja" židovskog pitanja (ali i slavenskog, romskog, antifašističkog, liberalnog, kršćanskog pitanja), dan je kada valja podsjetiti na tu vrijednost - solidarnost.

Mnogi misle da bi svima, pa i manjinama, bilo mnogo bolje da se poštuju i provode postojeći zakoni. Slažemo se. Mnogi misle da bi trebalo donijeti zakone protiv onih koji potiču rasnu i etničku mržnju, zakonski sankcionirati slavitelje nacizma i njegove lokalne inačice - ustaštva. I to podržavamo. Ali sve to neće mnogo pomoći, ne bude li bilo obične ljudske solidarnosti.

Zagreb, 8. 11. 1999.