IZJAVA ZA JAVNOST

Centra za direktnu zaštitu ljudskih prava i Autonomne tvornice kulutre (ATTACK)

POVODOM 9. 11.

MEĐUNARODNOG DANA PROTIV FAŠIZMA I ANTISEMITIZMA

 

Valjanost neke vlasti i nekog društva vidljiva je u prvom redu po odnosu prema onima koji su "drugačiji" od ostalih - prema manjinama. Ne samo prema rasnim i etničkim manjinama, nego prema svima koji se drugačije ponašaju ili misle, ili pak imaju drugačije potrebe nego većina. Hrvatska vlast i hrvatsko društvo u posljednjih deset godina pali su na tom ispitu.

Žrtve maltretiranja ili nasilja - bilo državnog, bilo individualnog, ali toleriranog i nesankcioniranog - bile su i jesu gotovo sve manjine, po kojem god ih ključu definirali. Velik broj naših sugrađana izvrgnut je diskriminaciji, prijetnjama i nasilju samo zato što nisu hrvatske nacionalnosti. Naši privremeni ili stalni sugrađani drugih rasa izloženi su na ulicama nasilju grupa skinheadsa. Najvećoj, ali najmanje utjecajnoj manjini - umirovljenicima - sustavno se otkida od usta kašnjenjem mirovina i neprovo|enjem odluke Ustavnog suda. Tjelesnim invalidima iz godine u godinu se ukida prava i smanjuje razina nužne pomoći.

Glavni je krivac, ali ne i jedini, aktualna vlast. Vlast otvoreno zagovara etnički ekskluzivizam, tolerira rasističke ispade i nasilje, ne trudi se provoditi zakone koji bi svim manjinama dali kakvu-takvu zaštitu.

Drugi smo krivac mi sami - hrvatski građani. Kroz dugih deset godina većina nas gledala je zbivanja oko sebe s jednom mišlju - valjda tako mora biti. I - proći će to. I - mora da je susjed taj-i-taj nešto skrivio, čim mu se ovako nešto dešava. Šutjeli smo na nasilje, šutjeli smo na ispade mržnje izrečene od najviđenijih ljudi u Hrvatskoj, gledali kako mržnja sa vrha ohrabruje i potiče na zlo i one dolje. Zakazala je elementarna građanska solidarnost.

Deveti studeni, dan kada su pred više od šezdeset godina nacistički razbijači krenuli u ostvarenje projekta koji će dobiti ime "konačnog rješenja" židovskog pitanja (ali i slavenskog, romskog, antifašističkog, liberalnog, kršćanskog pitanja), dan je kada valja podsjetiti na tu vrijednost - solidarnost.

Mnogi misle da bi svima, pa i manjinama, bilo mnogo bolje da se poštuju i provode postojeći zakoni. Slažemo se. Mnogi misle da bi trebalo donijeti zakone protiv onih koji potiču rasnu i etničku mržnju, zakonski sankcionirati slavitelje nacizma i njegove lokalne inačice - ustaštva. I to podržavamo. Ali sve to neće mnogo pomoći, ne bude li bilo obične ljudske solidarnosti.

Zagreb, 8. 11. 1999.



Centar za direktnu zaštitu ljudskih prava
Center for Direct Protection of Human Rights
1998